SPOMENDAN – 30. travnja – Dan pogibije Zrinskog i Frankopana
Ove godine se obilježava 350 godina od pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Povod smaknuća ovih hrvatskih velikana bila je pobuna protiv bečkog dvora zbog nezadovoljstva Vašvarskim mirom, mirovnim ugovorom između Habsburške monarhije i Osmanskog carstva koji je uslijedio nakon bitke kod Sv. Gottharda 1664. godine. U toj bitci habsburška vojska je teško porazila osmansku vojsku i umjesto da iskoristi pobjedu, bečki dvor je požurio sklopiti mir koji je bio vrlo povoljan za Osmansko carstvo. Sklapanje mira je izazvalo veliko nezadovoljstvo vodećih plemićkih obitelji u Hrvatskoj i Ugarskoj koji su se nadali da će uz pomoć bečkog dvora osloboditi svoje posjede, izgubljene u osmanskim osvajanjima. Istodobno bečki dvor je provodio apsolutističku i centralističku politiku ne poštujući staleška prava hrvatskog i mađarskog plemstva. Budući im je onemogućeno da se zakonito izbore za svoja prava, nije im preostalo drugo nego da se udruže i svoja prava ostvare pobunom.
Saznavši za urotu, zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova, kralj Leopold I. je pod izgovorom pomirenja doveo 1670. godine Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana u Beč. Odmah su stavljeni u kućni pritvor, a zatim su prebačeni iz Beča u tamnicu u Bečko Novo Mjesto. Nakon jednogodišnje istrage osuđeni su na smrt odsijecanjem glave i pogubljeni su dana 30. travnja 1671. godine.
Prije smaknuća Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i njihove obitelji su lišene plemstva, a njihova imanja je zaplijenila država. Bečki dvor je ne samo ugušio pobunu već je i uništio dvije najstarije i najslavnije hrvatske plemićke obitelji koje su pet stoljeća imale važnu ulogu u hrvatskoj povijesti. Posmrtni ostaci Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana su 1919. godine preneseni iz Bečkog Novog Mjesta i pokopani u zagrebačkoj katedrali.
Fran Krsto Frankopan je vjerojatno rođen u Bosiljevu 1643. godine. Najmlađi je sin Vuka Frankopana, karlovačkog generala i njegove treće žene Dore (rođ. Haller), udovice baruna Paradeisera. Bio je polubrat Ane Katarine Zrinski i šurjak Petra Zrinskog. U ranoj mladosti umrla mu je majka, a zatim 1652. godine i otac. Nakon očeve smrti, Frana Krstu su poslali na školovanje u Zagreb gdje je polazio isusovačku gimnaziju. Zahvaljujući rodbinskim vezama s talijanskom plemićkom obitelji Frangipani, boravio je u Italiji gdje je stekao titulu markiza. Prilikom boravka u Italiji upoznao je uglednu rimsku patricijku Julijanu de Naro s kojom se je vjenčao. Vrativši se u domovinu pošao je očevim stopama i postao ogulinski kapetan te je sudjelovao u velikom boju s Turcima kod Otočca. Još za mladih dana stekao je sklonost prema knjizi i pisanju, pisao je pjesme zavičajnim govorom, odnosno bosiljevačko-brajskim narječjem.
Tragična smrt Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana postala je simbolom hrvatske borbe za opstojnost i jednim od najvećih nacionalnih mitova.
U Republici Hrvatskoj dan 30. travnja se obilježava kao Spomendan posvećen pogibiji Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, simbolima žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine.
“Navik on živi ki zgine pošteno”